Bosna i Hercegovina već godinama ima planove, strategije, studije i najave velikih ulaganja u željezničku infrastrukturu. Govori se o modernizaciji postojećih pruga, obnovi zapuštenih dionica, novim željezničkim vezama i povezivanju gradova sa evropskim saobraćajnim koridorima.
Međutim, kada se sa papira pogleda teren, slika je znatno drugačija.
Željeznica u Bosni i Hercegovini i dalje ostaje jedan od najvećih neiskorištenih saobraćajnih potencijala. Dok se u evropskim zemljama ulaže u pruge, povećava brzina vozova i željeznica vraća putnike sa cesta, u BiH se godinama uglavnom govori o projektima čija realizacija sporo napreduje.
Problem, dakle, nije u tome što planova nema. Problem je što između plana i njegove realizacije često prođu godine.
Tuzla kao najbolji primjer
Posebno je zanimljiv primjer Tuzlanskog kantona.
Tuzla je jedno od najvećih urbanih i industrijskih središta u Bosni i Hercegovini, ali danas nema putničku željezničku vezu sa ostatkom zemlje. Putnički željeznički saobraćaj u Tuzlanskom kantonu obustavljen je 14. decembra 2019. godine i do danas nije obnovljen.
U međuvremenu su se nizale najave.
Govorilo se o modernizaciji pruge Doboj–Tuzla–Zvornik, elektrifikaciji, boljem povezivanju Tuzlanskog kantona sa ostatkom Bosne i Hercegovine, ali i o mogućnosti razvoja novih željezničkih pravaca.
Jedan od ambicioznijih projekata bila je i nova pruga Vareš–Banovići, koja bi povezala Tuzlanski kanton sa srednjom Bosnom i otvorila novi željeznički pravac prema Varešu i dalje prema Sarajevu. U širim prijedlozima razvoja željezničke mreže spominjano je i povezivanje sa Aerodromom Tuzla, što bi dodatno povećalo značaj ovog pravca.
Za ovu prugu priča je otišla i korak dalje od same političke najave. Željeznice Federacije BiH raspisale su postupak za izradu studije izvodljivosti sa geološkim istraživanjima i idejnim projektnim rješenjem, a u februaru 2024. godine objavljena je i odluka o izboru najpovoljnijeg ponuđača za izradu studije. Procijenjena vrijednost bila je 600.000 KM.
Ipak, studija o novoj pruzi Vareš–Banovići nije javnosti predstavljena na način na koji je to nedavno urađeno u slučaju Unske pruge. Na terenu, očekivano, nema nove pruge.
Unska pruga – drugačiji primjer
Za razliku od projekta Vareš–Banovići, kod Unske pruge u posljednje vrijeme napravljen je vidljiv korak u dokumentaciji.
U julu ove godine u Parlamentarnoj skupštini BiH predstavljeni su rezultati izrade idejnog rješenja i pratećih studija za stavljanje u funkciju Unske pruge. Predstavljen je kompletan predinvesticioni paket koji obuhvata prometne, tehničke, ekonomske i okolišne elaborate, dok je jedan od četiri ključna elaborata već završen.
Prema predstavljenoj dokumentaciji, vrijednost investicije za dionicu kroz Bosnu i Hercegovinu procijenjena je na oko 879 miliona eura, a kao prva faza predloženo je ponovno uspostavljanje željezničkog saobraćaja na relaciji Novi Grad–Bihać.
Dakle, u slučaju Unske pruge javnost je dobila konkretan dokument i prezentaciju rezultata. To je korak više u odnosu na brojne projekte koji su godinama ostajali samo na nivou najava.
Ali ni ovdje još nema radova.
Forto i obećanja o željeznici
Edin Forto je mnogo nade polagao u željeznicu i njen potencijal. Njegovo Ministarstvo komunikacija i prometa BiH pokretalo je i podržavalo različite inicijative, od elektrifikacije pruge Doboj–Tuzla–Zvornik do revitalizacije Unske pruge.
Ipak, kako se njegov mandat bliži kraju, ostaje pitanje koliko je tih inicijativa prešlo iz faze najave u fazu konkretne realizacije.
Za sada se može govoriti o studijama, idejnim rješenjima, strateškim dokumentima, sastancima, konferencijama i najavama. Kod Unske pruge sada imamo i javno predstavljenu stručnu dokumentaciju, što jeste konkretan korak naprijed. Ali kada se pogleda šira slika, teško je govoriti o velikom zaokretu na terenu.
Posebno kada se pogleda Tuzla.
Dok se govori o modernim vozovima, evropskim koridorima i velikim željezničkim projektima, željeznička stanica u Tuzli sve više ostavlja utisak zaboravljenog objekta. Umjesto putnika i vozova, prostor oko stanice sve više obuzima korov, dok infrastruktura podsjeća na vrijeme kada je željeznica imala mnogo važniju ulogu u svakodnevnom životu ovog grada.
Od planova do pruge
Bosna i Hercegovina očigledno nije bez ideja.
Postoje projekti za obnovu postojećih pruga, postoje planovi elektrifikacije, postoje prijedlozi novih pravaca, postoje studije, idejna rješenja i dokumenti koji pokazuju da željeznica ima potencijal.
Ali ono što je također jasno jeste da bilo kakvog ozbiljnijeg pomaka na terenu nema.
Vareš–Banovići je i dalje samo plan. Doboj–Tuzla–Zvornik čeka konkretnu realizaciju. Unska pruga je dobila novu stručnu osnovu, ali tek treba doći do narednih faza i stvarnih radova. Tuzla i dalje čeka povratak putničkog voza.
Željeznica bi mogla smanjiti pritisak na cestovni saobraćaj, ponuditi sigurniju i ekološki prihvatljiviju alternativu automobilima i autobusima, povezati gradove i otvoriti prostor za snažniji privredni i turistički razvoj.
Međutim, za sve to potrebno je nešto više od strategija.
Potrebni su novac, jasni rokovi, odgovornost institucija i – najvažnije – radovi.
Građani ne putuju studijama, strateškim dokumentima i konferencijama.
Putuje se vozovima.
A dok vozovi ne krenu, i najambiciozniji željeznički planovi ostaju samo planovi.
