Foto: youtube.com
Pekmez od jabuke jedan je od tradicionalnih načina da se sačuva voće za zimske dane. Nekada se kuhao satima, najčešće bez velikih količina dodatog šećera, a priprema je okupljala porodicu, rodbinu i prijatelje.
Zato se za domaći pekmez može reći da je „zdrav“ iz više razloga, ali ne nužno zato što je posebno bogat vitaminima.
Šta se događa s jabukom tokom kuhanja?
Jabuka je bogata vodom, vlaknima i različitim vitaminima i biljnim spojevima. Međutim, dugim kuhanjem dio osjetljivih vitamina, posebno vitamina C, gubi se.
Istovremeno, voda isparava, pa prirodni šećeri iz jabuke postaju koncentriraniji. Dio vlakana i drugih sastojaka ostaje u pekmezu, ali ga ne treba posmatrati kao zamjenu za svježu jabuku.
Zbog toga nije sasvim ispravno domaći pekmez predstavljati kao neku posebnu vitaminsku bombu.
Najbolji je kada nema puno dodatog šećera
Ako se pekmez pravi od zrelih i slatkih jabuka, bez šećera ili uz njegovu malu količinu, dobija se jednostavan voćni namaz bez nepotrebnih dodataka.
Ipak, i takav pekmez treba jesti umjereno. Ukuhavanjem se smanjuje količina vode, pa se šećeri prirodno koncentrišu.
Ali postoji nešto možda još važnije
Prava „zdravstvena vrijednost“ tradicionalnog pravljenja pekmeza možda se nalazi izvan same tegle.
Nekada priprema pekmeza nije bila posao koji je jedna osoba obavljala sama u kuhinji. Bralo se i donosilo voće, čistile su se jabuke, ložila vatra, miješao pekmez i pripremale tegle.
Oko jedne šerpe ili kazana okupljali su se članovi porodice, komšije i prijatelji. Razgovaralo se, šalilo, prepričavale su se priče i pomagalo jedni drugima.
U vremenu kada sve više poslova obavljamo sami, brzo i bez mnogo kontakta s drugima, ovakva tradicija ima posebnu vrijednost.
Druženje, zajednički rad, boravak u dvorištu, fizička aktivnost i osjećaj da nešto pravimo vlastitim rukama – sve su to dobre navike koje vrijedi sačuvati.
Zato bi se moglo reći da je domaći pekmez „zdrav“ na jedan drugačiji način.
Ne zato što je pun vitamina koji su čudesno preživjeli višesatno kuhanje, nego zato što oko njegove pripreme nastaje nešto što nam danas možda nedostaje više nego ikada – vrijeme provedeno zajedno.
Miris jeseni koji okuplja ljude
Naravno, domaći pekmez od jabuke može biti ukusan i jednostavan izbor za namaz, posebno kada se priprema sa malo ili bez dodatog šećera.
Ali njegova vrijednost nije samo u recepturi.
Vrijednost je i u rukama koje zajedno beru jabuke, u vatri oko koje se okupljaju ljudi, u razgovoru koji traje dok se pekmez polako ukuhava i u tegli koja će kasnije podsjetiti na dan kada je cijela porodica bila na okupu.
Možda je upravo zato tradicija pravljenja pekmeza vrijedna čuvanja.
Jer ponekad ono što je najzdravije nije ono što pojedemo, nego ono što uradimo zajedno.
