Postoje proizvodi koji s vremenom postanu mnogo više od onoga što piše na njihovoj ambalaži. Postanu dio svakodnevice, djetinjstva i kolektivnog sjećanja. Jedan od takvih proizvoda je Tops – biskvit iz Velike Kladuše koji je postao jedan od najprepoznatljivijih proizvoda Agrokomerca, ali i jedan od rijetkih brendova koji je uspio preživjeti teške godine kroz koje je prolazila ova nekadašnja privredna sila.
Priča o Topsu počinje 1980. godine, kada je Agrokomerc na tržište plasirao novi biskvit. Kombinacija mekanog biskvita, voćnog želea i čokoladnog premaza pokazala se kao dobitna formula. Tops je vrlo brzo pronašao put do potrošača širom tadašnje Jugoslavije.
U godinama velikog uspona Agrokomerca Tops je postao jedan od njegovih zaštitnih znakova. Proizvodi iz Velike Kladuše nalazili su se na policama širom zemlje, a Agrokomerc je izrastao u jedan od najvećih prehrambenih sistema tadašnje države.
Tops je, međutim, imao nešto posebno. Nije bio samo još jedan proizvod iz velike fabrike. Njegov prepoznatljiv izgled, okus i ambalaža učinili su ga proizvodom kojeg su ljudi pamtili.
A onda je došao rat.
Raspad Jugoslavije, ratna razaranja i poslijeratna ekonomska kriza teško su pogodili Agrokomerc. Nekadašnji gigant više nije imao snagu i proizvodne kapacitete iz svojih najboljih godina. Kompanija se godinama borila sa dugovima, problemima u poslovanju, promjenama vlasničke strukture i tržišta.
Mnogi proizvodi koji su nekada bili dio velikog Agrokomercovog sistema nestali su ili su proizvodnju nastavili u znatno manjem obimu.
Tops nije nestao.
Upravo tu počinje možda i najzanimljiviji dio njegove priče.
Dostupni podaci pokazuju da se Tops proizvodio i u poslijeratnim godinama. Godine 2001. postojao je aranžman za njegovu distribuciju na hrvatskom tržištu, dok je 2004. Vlada Federacije BiH odobrila sredstva Agrokomercu za nabavku sirovina i repromaterijala, između ostalog i za pokretanje proizvodnje na liniji biskvita, uz plan proizvodnje od 500.000 komada Topsa mjesečno.
A možda najbolju sliku o tome koliko je Tops tada još uvijek bio živ proizvod daje podatak iz 2009. godine.
U vrijeme kada se Agrokomerc nalazio u veoma teškoj situaciji, tadašnji direktor Hamza Čarkadžić govorio je o poslovanju kompanije i naveo da se Bingu sedmično isporučuju tri šlepera keksa Tops.
Tri šlepera sedmično.
U kompaniji koja se borila za opstanak, jedan od njenih najpoznatijih proizvoda i dalje je imao tržište.
To je možda i najbolji dokaz da Tops nije bio samo relikt nekadašnjeg Agrokomerca. On se i dalje proizvodio, prodavao i stizao do potrošača.
Godine 2012. počinje novo poglavlje. Kompanija Gadžo Comerc sklapa ugovor sa Agrokomercom i ulazi u njegove pogone, preuzimajući dio prostora, opreme i licenci. U februaru 2013. godine proizvodnja Topsa pokrenuta je u pogonima nekadašnjeg Agrokomerca, čime je proizvod dobio novu proizvodnu i tržišnu perspektivu.
Kasnije, 2017. godine, proizvodnju Topsa preuzima AC Food, čime ovaj poznati brend ulazi u još jednu fazu svog života.
Ali njegova najvažnija priča dogodila se mnogo ranije.
Tops je preživio raspad jedne države.
Preživio je rat.
Preživio je slom velikog privrednog sistema.
Preživio je godine u kojima se i sam Agrokomerc borio za opstanak.
I ostao je na policama.
Zato Tops danas nije samo biskvit sa želeom i čokoladom. Za mnoge je to okus djetinjstva, školske užine, odlaska u prodavnicu i vremena kada je ime Agrokomerca bilo poznato širom bivše Jugoslavije.
Za Veliku Kladušu Tops je još nešto više – podsjetnik na vrijeme kada je iz ovog kraja izlazila hrana koja se prodavala širom zemlje i izvan njenih granica.
Velike fabrike mogu promijeniti vlasnike. Proizvodne linije mogu stati. Kompanije mogu prolaziti kroz krize i gubiti svoju nekadašnju snagu.
Ali ponekad neki proizvod jednostavno odbije nestati.
Tops je upravo takav proizvod.
Agrokomerc više nije gigant, ali njegov Tops i dalje to jeste !
