Tuzla, Lukavac i Živinice već danas funkcionišu kao mnogo povezaniji prostor nego što to pokazuju administrativne granice između ova tri grada. Hiljade ljudi svakodnevno putuju iz jednog grada u drugi zbog posla, škole, kupovine, zdravstvenih i drugih potreba, dok se naselja između njih postepeno šire i međusobno približavaju.
Upravo zbog toga u budućem planiranju prostora Tuzlanskog kantona sve više pažnje dobija ideja o povezivanju ovog područja u jedinstveni funkcionalni urbani prostor.
To ne znači da će Tuzla, Lukavac i Živinice postati jedan grad. Riječ je o konceptu prema kojem bi se njihovo planiranje, saobraćajna povezanost, privreda, infrastruktura i razvoj posmatrali kao dijelovi jedne šire urbane cjeline.
Granice koje građani već svakodnevno prelaze
Za stanovnika Tuzle koji radi u Lukavcu ili Živinicama administrativna granica često je gotovo nevažna. Isto vrijedi za brojne stanovnike Lukavca i Živinica koji svakodnevno dolaze u Tuzlu.
Taj proces dodatno je izražen duž glavnih saobraćajnica, gdje se naselja, poslovne zone, trgovinski centri i drugi sadržaji sve više nadovezuju jedni na druge.
Posebno važnu ulogu ima prostor između Tuzle i Lukavca, ali i područje prema Živinicama, gdje su se posljednjih godina razvijali stambeni i poslovni sadržaji.
Zbog toga se postavlja pitanje: hoće li budućnost Tuzlanskog kantona donijeti jednu veliku funkcionalnu urbanu zonu umjesto nekoliko međusobno odvojenih gradova?
Novi prostorni plan otvara pitanje budućnosti regije
Nacrt Prostornog plana Tuzlanskog kantona za period 2025–2045. godine jedan je od dokumenata kroz koje se pokušava dugoročno odrediti kako će ovaj prostor izgledati u narednim decenijama.
Takvo planiranje postaje sve važnije jer Tuzlanska regija ima veliki broj stanovnika, razvijenu industriju i snažne dnevne migracije stanovništva.
Tuzla je administrativni, univerzitetski, zdravstveni i kulturni centar kantona, Lukavac ima snažnu industrijsku tradiciju i važne privredne kapacitete, dok su Živinice posljednjih godina razvile snažan poslovni i saobraćajni potencijal.
Tri grada tako već imaju različite, ali međusobno povezane funkcije.
Saobraćaj će biti ključan, a željeznica bi mogla biti dio rješenja
Ako se želi govoriti o stvarnom povezivanju Tuzle, Lukavca i Živinica, saobraćaj će biti jedno od ključnih pitanja.
Svakodnevne gužve na glavnim putnim pravcima pokazuju da postojeća infrastruktura teško prati potrebe stanovništva. Svaki novi stambeni ili poslovni objekat dodatno povećava broj vozila, dok javni prijevoz još uvijek nema kapacitet i organizaciju kakvu bi ovako povezana urbana zona trebala imati.
Jedno od mogućih dugoročnih rješenja moglo bi biti ozbiljnije vraćanje željeznice u svakodnevni život građana.
Postojeću željezničku infrastrukturu između Tuzle, Lukavca i Živinica trebalo bi, gdje god je to tehnički i ekonomski opravdano, modernizirati i elektrificirati te uspostaviti kvalitetan, čest i pouzdan putnički željeznički saobraćaj između ova tri grada.
Zamislimo voz koji bi u kratkim vremenskim razmacima povezivao Živinice, Tuzlu i Lukavac, sa polascima prilagođenim radnom vremenu, školskim obavezama i svakodnevnim potrebama stanovništva.
Takav sistem mogao bi značajno smanjiti broj automobila na cestama, posebno u jutarnjim i poslijepodnevnim satima kada nastaju najveće gužve. Istovremeno bi se ubrzao protok ljudi između tri grada, povećala dostupnost radnih mjesta i obrazovnih ustanova, a građanima ponudila pouzdanija alternativa automobilu.
Elektrifikacija željeznice imala bi i dodatnu prednost – smanjenje emisija i zagađenja zraka. U regiji koja ima dugu industrijsku tradiciju i koja se godinama suočava s problemom aerozagađenja, razvoj električnog željezničkog prijevoza mogao bi biti važan dio šire zelene tranzicije.
Željeznica tako ne bi bila samo prijevozno sredstvo, nego jedan od temelja buduće urbane povezanosti Tuzle, Lukavca i Živinica.
Naravno, takav projekat zahtijevao bi ozbiljna ulaganja, modernizaciju pruge, elektrifikaciju, uređenje stanica i stajališta, nabavku savremenih vozova te usklađivanje voznog reda sa potrebama stanovništva. Ali upravo zbog toga bi ga trebalo posmatrati kao strateški regionalni projekat, a ne samo kao pitanje željezničkog prijevoza.
Kakav bi mogao biti život u „Tuzlanskoj regiji“?
Ako se razvoj bude odvijao planski, stanovnik bi u budućnosti mogao živjeti u Živinicama, raditi u Tuzli, kupovati u Lukavcu, koristiti zdravstvene ili obrazovne ustanove u Tuzli i pritom sve to doživljavati kao jedan svakodnevni prostor.
Zamislimo da do posla ne mora ići automobilom, već da sjedne na voz u Živinicama i za kratko vrijeme stigne u Tuzlu, bez traženja parkinga i čekanja u saobraćajnim kolonama.
Isto bi važilo i za učenike, studente, radnike i sve druge građane koji svakodnevno putuju između ova tri grada.
To je već dobrim dijelom stvarnost. Problem je što infrastruktura i institucije još uvijek često razmišljaju u okvirima pojedinačnih gradova.
Upravo tu se otvara najveće pitanje: može li se razvoj Tuzle, Lukavca i Živinica ubuduće planirati zajednički, a ne samo odvojeno?
Gradovi koji se ne moraju spojiti da bi funkcionisali zajedno
Tuzla, Lukavac i Živinice vjerovatno neće postati jedan administrativni grad. Za tim možda nema ni potrebe.
Mnogo važnije pitanje jeste mogu li postati jedna funkcionalna urbana regija u kojoj će granice između gradova biti manje važne za svakodnevni život građana.
Takav pristup mogao bi donijeti bolje korištenje prostora, kvalitetniji javni prijevoz, koordiniran razvoj industrijskih i poslovnih zona, ali i zaštitu prostora od nekontrolisane gradnje.
A u toj viziji željeznica bi mogla imati posebno mjesto.
Elektrificirana pruga i moderan putnički voz koji povezuje Živinice, Tuzlu i Lukavac možda bi bili jedan od najkonkretnijih simbola takve buduće Tuzlanske regije.
Ako se to dogodi, Tuzlanska regija mogla bi dobiti potpuno novi izgled – sa više zajedničke infrastrukture, boljim saobraćajem, manje gužvi i zagađenja i jasnijim razvojnim planom.
Predstojeće decenije pokazat će hoće li ova tri grada nastaviti rasti svako za sebe ili će konačno početi planirati budućnost kao dijelovi jedne velike urbane cjeline.
